Grad Rab bilježi dugu povijest. Spominje se 10. godina prije Krista u jednom starorimskom dokumentu, kojim tadašnji rimski car Oktavijan August proglašava municipijem i daje mu samostalnost. Nedugo zatim grad dobiva i rijedak počasni epitet FELIX (sretan), što kazuje da je Rab već tada bio razvijeni civilizirani grad, čiji su stanovnici uživali u raskoši tekuće vode, kupalištima, kazalištu, hramovima, uređenim ulicama i koječemu drugome.

Pred više od 17 stoljeća, u Loparu je rođen mali Marin. Rastući i stasajući u zrelog mladića, izvježbao je zanat kamenoklesara, te je u potrazi za poslom otputovao čak na suprotnu stranu Jadrana, na obale Apeninskog poluotoka u blizinu današnjeg Riminija. Svojom marljivošću i krepošću, ubrzo je zadobio ljubav tamošnje kršćanske zajednice, te postao đakonom tamošnjem biskup Gaudienciju. Proganjan zbog propovijedanja kršćanstva, pobjegao je ubrzo na teško dostupno brdo Titan i tamo sagradio crkvicu. Bili su to temelji na kojem je kasnije niknuo današnji grad San Marino i isto imena državica, gdje se još uvijek čuvaju posljednji svečevi ostaci.

U Loparu na mjestu zvanom Zidine zasnovano je naselje koje je neprekinuto trajalo i živjelo kroz mlađe kameno doba, pa bakreno, brončano sve do 4st. poslije Krista kada je na spomenutoj lokaciji narasla starogrčka vojna utvrda, čiji ostaci zajedno s ostacima iz predhodnih razdoblja i danas svjedoče o povjesti ovoga mjesta.

Za mjesto se veže legenda o Sv. Marinu koji je prije više od 17 stoljeća rođen u Loparu. Izvježbajući zanat kamenoklesara, u potrazi za poslom dospjeva na Apeninski poluotok gdje zadobiva povjerenje tamošnje kršćanske zajednice. Zbog svojih kršćanskih uvjerenja bio je prognan te se naseljava na teško dostupno brdo Titan gdje podiže crkvicu koja je ubrzo postala mjesto okupljanja mnogih koji su u njoj pronašli svoj novi dom. Bili su to temelji na kojima je kasnije niknuo današnji grad San Marino, istoimena državica, gdje se još uvijek čuvaju posljednji svečevi ostaci.